Moj Konjic u slici i riječi - MojKonjic.com MojKonjic.com
Pratitite nas na društvenim mrežama:    

MojKonjic.com

Decembar 13
23:15 2012

Moj Konjic u slici i riječi

Često nismo ni svjesni da se u određenim trenucima, ono što vidimo, ne događa u sadašnjosti, već da zapravo vidimo prošlost.

Zvijezdu koju vidimo na nebu, ustvari je njeno treperenje od prije 630 godina. Zvijezdu koja je zatreperila prije 630 godina, iako nepoznatu u astronomiji, ovdašnje stanovništvo zove „Konjic“. Spazi joj se trag 1382. godine i do dana današnjeg grijasmo se njenim isijavanjem toplote - dobroćudnošću i blagonaklonošću Konjičana.

Sagrađen na obali Neretve, jedne od najljepših i najčistijih rijeka na svijetu, u dolini po mnogo čemu jedinstvene planine Prenj, u komšiluku hercegovačkog kamena i bosanskog zimzelenog drveća, Konjic je tokom 630 godina  postao poznat kao grad i sunca, i kiše, i snijega i vjetra. Danas u šali, često samo „i“, kao ono „i“ između Bosne i Herecgovine, jer je geografski i administrativno smješten na imaginarnoj granici Hercegovine.

Povijest Konjica seže stoljećima unatrag i sa njom različiti oblici življenja. Dolina u kojoj se rodio grad, vremenom je postala stjecište raznih kultura, religija, ideja, naroda, i zahvaljujući svojoj glavnoj karakteristici – raznolikosti, grad je u novijoj historiji postao metafora za skladno prožimanje Orijenta i Zapada, tradicionalnog i modernog.


Za impresiju o jednom gradu, vrlo je važno šta o njemu znamo, i da li živimo ili smo bili u njemu. Šta o Konjicu znamo mi koji živimo u njemu? Šta o Konjicu znaju putnici namjernici?
U svojoj mitskoj povijesti Konjic je mjesto vilenjaka i čarobnjaka, i žene koja na konju dojaha iz mjesta gdje je danas Boračko jezero, i napravi grad - Konjic. Legenda o Konjicu živi i danas, i živjet će sve dok bude živa ljudska mašta, i dok slavenska mitologija bude golicala historičare sadašnjosti i budućnosti.
U srednjem vijeku na tlu današnje Bosne i Hercegovine izdigla se srednjovjekovna bosanska država. Od 12. stoljeća kao banovina, a 1377. postala je kraljevinom. 

Ovo povijesno razdoblje ne zaobiđe ni Konjic, pa u sastavu srednjovjekovne države Bosne, a kasnije pod titulom hercega, ostade do dolaska Osmanlija na Balkan. Čuvari ovog doba od zaborava postadoše i stećci, najvredniji spomenici kulture srednjovjekovne Bosne, nadgrobni spomenici. Oni su statusni simbol kulturnog i umjetničkog izraza tadašnje Bosne i tadašnjeg Konjica jer ih danas u dolini Neretve ima preko 50.000, a na njima se nalaze razni oblici, simboli (sunce, polumjesec, ljiljan, loza, vijenac itd.), ukrasi i epitafske poruke.


Turci 1482. osvajaju kompletnu Hercegovinu, i Konjic se susrete sa novom kulturom, religijom, običajima. 1664. turski putopisac Evlija Čelebija, prođe kroz Konjic i napisa da se ova kasaba nalazi u hercegovačkom sandžaku, i da njome upravlja pašin vojvoda. Pišući o prošlosti Konjica, u kojem je službovao kao učitelj početkom XX stoljeća, historičar Husein Đogo u "Novom Beharu" iz 1934. godine napisa da se pred sam kraj Osmanskog carstva 1850. Konjic zvao Belgraddžik, te ostavi pisani trag o izgradnji džamije u Prkanju.
1878. Austro - Ugarska dobi Bosnu i Hercegovinu i sve što je bosanskohercegovačko, na upravljanje, pa i Konjic, koji u njenom sastavu ostade do okončanja svjetskih ratnih sukoba 1918. godine.
Od 1918. Bosna i Hercegovina se nalazila u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije prozvane Kraljevina Jugoslavija, sve do 1941. i izbijanja Drugog svjetskog rata kada Bitka na Neretvi postade simbolom otpora fašističkoj okupaciji ovih prostora. I Konjic tada dobi svoje heroje, dobi svoje spomenike, dobi slovo u historiji borbe protiv fašizma.

Do 1992. i izbijanja rata,  Konjic je u tadašnjoj SFR Jugoslaviji razvijao industrijsku proizvodnju. Stanovništvo ruralnih predjela živjelo je najviše od poljoprivrede. Umjetnici su se okupljali oko sekcija Amaterskog pozorišta „Neretva“, novinari su radili na Radio televiziji Konjic, osnovci išli u „3. mart“, kupači dane provodili na Tećiji i Pazaru...

Rat 1992.-1995. unazadio je Konjic i duhovno i materijalno, ali Konjičani ne klonuše, nego se s bolom u grudima prigrliše, razasuti diljem svijeta, razasuti unutar sebe i Konjic nastavi da živi u sjaju kojeg se postidjeti mogu i evropski gradovi razvijenijih država.

Danas je Konjic „grad i središte istoimene općine smješten na krajnjem sjeveru planinske Hercegovine, u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, u kotlini s obje strane rijeke Neretve i oko ušća Neretvine pritoke Trešanice.“


A za one koji Konjic ne doživljavaju, i nikad neće doživljavati kao geografski pojam, on je bio i ostao zvijezda koja je zatreperila prije 630 godina, i koja treperi i danas najjačim sjajem, kako bi je i oni za 630 godina mogli vidjeti. I oni poslije njih, i oni poslije...

Tekst je nastao povodom 630 godina grada Konjica. Autor teksta: Ajdin Tinjak

Podijeli

Ostavite Vaš Komentar

Vaša email adresa NEĆE biti objavljena.
Polja označena sa * su obavezna

 

 

Vrijeme

Radio Konjic

Slušajte putem MojKonjic.com portala više...


Vrijeme

Vremenska prognoza za Konjic i BiH više...